
Većina alata jezik tretira kao zadnji korak: odgovor se napiše na engleskom, provuče kroz prevoditelj i pošalje. Rezultat je gramatički ispravan i pogrešan. Talijanu koji se potpisao imenom piše „Poštovani gospodine”, a Nijemcu, koji čita 2,6 Mio. €, piše €2,600,000.
Jedro piše na jeziku kupca od prve riječi, u oslovljavanju koje tom jeziku odgovara. Zadane postavke nastale su iz onoga na što su kupci odgovarali, a vlasnik svaku može pomaknuti između formalnog i toplijeg tona:
- 1NjemačkiSie, Herr ili Frau, i jedna rečenica po činjenici.
- 2TalijanskiLei, i ime rano u razgovoru. Buongiorno i ime, bez titule.
- 3HrvatskiVi i prezime, bez uskličnika. Nikad samo „Poštovani”.
- 4EngleskiIme, nakon što kupac odgovori.
Cijene i datumi prate čitatelja, a ne oglas: 2.400.000 € za hrvatskog kupca, 2,6 Mio. € i „Samstag, 4. 10., um 10:00” za njemačkog. Sitnica je, ali to je prvo što kupac primijeti kad nije kako treba.
Jezici koje čitate
Svaki agent kaže Jedru koje jezike čita. To su jezici u kojima prije slanja može provjeriti svaku riječ. Kupac koji piše na bilo kojem drugom jeziku svejedno dobije odgovor: agent vidi nacrt na jeziku koji čita, uz kupčevu verziju, i odobrava tu. Promijenite riječ u svojoj verziji i Jedro prije slanja uskladi kupčevu.
Kad nit treba nekoga tko čita taj jezik, predaja kolegi kaže tko to jest — tko čita njemački, koliko otvorenih niti ima i do kada je u uredu.
Kupac nikad ne bi smio moći prepoznati na kojem jeziku agent razmišlja.
Dvije se stvari ne mijenjaju s jezikom. Sve što je Jedro napisao nosi jedan redak, na jeziku kupca, u kojem piše da je poruka napisana uz umjetnu inteligenciju, a šalje je agencija. A ugovori se uopće ne prevode — o tome posebna bilješka.


